Od Kaina i Abela, te Romula i Rema do modernih istraživanja koja pokazuju kako je bratsko zlostavljanje gore od vršnjačkog pa čak i onog roditeljskog možda je Kina bila u pravu kada je uvela politiku jednog deteta.
Ipak, jednako tako, potencijalne dobrobiti brata ili sestre su nebrojene, i čitava grana psihologije bavi se određivanjem osobina karaktera zavisno od toga kojim smo redosledom rođeni. Frojd je isticao kako se braća utrkuju za (seksualnu) pažnju roditelja, a i njegov učenik Adler nastavio je razrađivati mračne strane bratskog odnosa.
Braća i sestre rano nauče da dele stvari, roditeljsku pažnju i sobu. Jedinci su u djetinjstvu okruženi s više odraslih te se roditelji više bave njima. Kada odrastu slično su postavljene stvari – braća imaju širu mrežu poznanika, dok su jedinci samostalniji. Ipak, predrasude o jedincima su duboko ukorenjene. Čak je i prvi predsednik Američkog društva psihologa tvrdio kako je biti jedinac ”bolest sama po sebi”.
.jpg)
Jedinci imaju tu privilegiju da uživaju svu pažnju
Moderna istraživanja su dvojaka. Nekolicina studija pokazala je kako su jedinci ne samo jednako prilagođeni kao i deca s braćom, nego i bolje prolaze u školi, motivisaniji su, imaju veće samopouzdanje. Ono što je najviše iznenadilo psihologe je to što su jedinci pokazali i veće socijalne veštine.
Zavisno od metodologije, jednak je broj studija koje pokazuju sasvim suprotne rezultate. A očito, ovisno i o tome tko vodi istraživanje. ”Uočila sam kako istraživanja jedinaca često završavaju s rezultatima povoljnijima po jedince, i obrnuto. Toliko o objektivnosti” zaključila psihologinja Avidian Milevsky.
Komentari (0)