Dva deteta i jedna igračka najčešće upućuju na početak sukoba. U roku sekunde deca će pokušati prisvojiti igračku. Trčanje mame za detetom i savetovanje da podeli igračku s bratom / sestrom i prijateljem gotovo nikada se ne pokažu kao efikasna metoda.
Rešenje da se svako dete igra sa svojom igračkom čini se kao razumno rešenje, no svaki roditelj ipak želi naučiti svoje dete kako da deli igračke, a da ne izazove opšti haos na druženju u parku ili igraonici.
Uzimanjem igračke deci kao “kazna” deci šalje poprilično pogrešnu poruku. Detetu tako pokazujete da se igračka sme otimati drugima samo ako ste odrasli. To ne želite, zar ne?
.jpg)
Detetovom omiljenom brojalicom odlučite koje dete je prvo na redu za spornu igračku. Odredite vreme koliko dugo se s njom može igrati. Kada vreme istekne vreme je za razmenu igračaka. Mogli bi se začuditi koliko će dete olako pustiti svoju igračku kada zna da će uskoro doći ponovo njemu u ruke. Dete će strpljivo čekati svoj red, a verovatno će i nakon nekog vremena deca obostrano odlučiti da ipak žele da se igraju zajedno svim igračkama, a ne svako odvojeno.
Bitno je da razumete socijalni razvoj vašeg deteta. U uzrastu od dve godine deca tek postaju svesna da i drugi imaju osećaje koje je moguće povrediti ružnim postupcima. Kako bi deca znala da dele ona prvo moraju da nauče da poštuju osećanja drugih ljudi oko sebe. Naizmenična igra je rutina koju deca mogu razumeti i pre nego [to napune dve godine.

























































































































































Komentari (0)