
– Nema tu nikakve misterije. Moja porodica i ja najbolje znamo šta znači imati i nemati. Stolarstvom se bavim iz hobija i velikom broju mojih prijatelja sam poklonio stolice i krevece za bebe. Jedino što od njih tražim jeste da, kada beba poraste, taj nameštaj daju nekoj drugoj porodici koja ne može sebi da priušti opremu za novorođenče. A to molim i porodice kojima sada doniram hranilice – kaže Milorad.
Iako je ovaj humani čovek uneo radost u više od dvesta porodica u Srbiji, u njegovom životu ništa se nije promenilo – sa četvoročlanom porodicom i dalje živi kao podstanar u Beočinu, supruga mu je nezaposlena, a on u večernjim časovima svira u jednom bendu kako bi sinu i ćerki mogao da obezbedi normalno detinjstvo.

























































































































































Komentari (0)