Godinama nakon što se pojavila “nova” teza da bebine prve cipelice ne moraju biti one s anatomskim uloškom već su bolje one ravne bez ikakvih podizača stopala, ta dilema i dalje prilično muči moderne roditelje te ćemo je sada, verujemo, uspešno razrešiti!
Počnimo s jednom jednostavnom tezom
Čovek je “napravljen” tako da svaka koščica i svaki mišić u našem telu imaju tačno određenu ulogu i funkciju. Stopalo je sačinjeno od mnogo koščica i mišića koji služe kao temelj koji podupire celo telo (od trenutka od kada dete počinje samostalno hodati). Kako smo stvoreni tako da malo stopalo (u odnosu na druge udove) pridržava celo naše telo onda moramo jednom zauvek shvatiti da to malo stopalo ne treba nikakvu pomoć kako bi se razvilo, odnosno kako bi svoju ulogu odigralo kako treba. Zato bi i prve cipelice, kao i sve kasnije, trebalo da imaju običan, ravan uložak, savitljiv đon i nipošto, ali nipošto ne bi smele biti one koje će fiksirati gležanj!
– Gležanj nije od pekmeza i neće se rastopiti. Gležanj se mora razvijati uporedo sa svim ostalim kostima, mišićima, ligamentima i tetivama, a ako ga fiksiramo čvrstom cipelom jednostavno mu nećemo dati da se razvije i očvrsne koliko treba!
Prve cipelice bez uloška
Isto važi i za stopalo u kojem se ni koščice ni mišići neće pravilno razviti ukoliko ga već od samog početka nešto veštački podiže (uložak s onim mekanim delom u sredini tabana) te će se stopalo s nerazvijenim mišićima bez tog veštačkog podizača s vremenom (kada dete ne bude u “anatomskim” papučicama ili cipelicama) početi da spušta.
A to znači da će malo stopalo već s prvim koracima postati zavisno od uloška koji će odrađivati inače prirodnu funkciju stopala, odnosno uloška koji će mozgu slati (nezahvalne) signale da će baš eto ono pomoći detetu da odraditi taj razvoj - opisala je u razgovoru o ovoj temi fizioterapeutkinja Patricija Šimić.
Važnost prvih cipelica
Sve u životu kreće s prvim koracima, ali kada govorimo o ljudskim, odnosno dečjim koracima i tabančićima moramo shvatiti koliko su oni važni za celokupno zdravlje danas deteta sutra velikog čoveka.
Stopalo je temelj celog tela, ono nosi sve ostale mišiće, kosti, organe, i ako samo jedna koščica i mišić u tabanu zakažu u prirodnom razvoju, prenos težine tela s vremenom će se iskriviti – pa će ravna stopala, drugim rečima, postati glavni krivac iskrivljene kičme, disfunkcionalne ravnoteže kukova, a prvi bolni simptomi nastupiće već u tridesetima, ako ne i ranije. Isto je i s gležnjevima čiji ligamenti u odnosu na neke druge ligamente u našem telu vrlo brzo atrofiraju, a verujte, atrofirat će brzo ako ih stegnemo u cipele koje ga stežu i drže.
Koliko su stopala važna za držanje ravnog stuba našeg tela pokazuje ova slika:
Stopalo direktno utiče na držanje celog tela
Najbolje je biti bos!
Roditelji koji muku muče s ovom dilemom najviše paze kod odabira cipelica, međutim, dete u cipelicama dnevno boravi puno kraće nego u papučicama (posebno u jesenje i zimsko doba) pa je zato važan odabir prvih i svih narednih papučica. Odnosno, ma kakvih papučica, njih bi možda trebalo skroz izbaciti iz upotrebe s obzirom na to da će se malo dečje stopalo najprirodnije razvijati boso, odnosno u čarapicama. A ukoliko smatrate da će im u njima biti hladno jednostavno obucite još jedan termo par.
Kada i da li ići na specijalistički pregled stopala?
Dečje stopalo do otprilike četvrte-pete godine ima ono slatko masno tkivo, a ustvari ima jaku važnu funkciju zaštite prilikom njegovog razvoja i jačanja. Nakon što stopalo izgubi to tkivo možemo reći da je ušlo u fazu razvojne stagnacije. Stopalo je sada takvo kakvo je, pa je stoga upravo taj period najbolji za specijalistički pregled koji pedijatri inače baš i ne forsiraju. To je dosta problematično jer je današnja statistika dece s problematičnim stopalima jako, jako loša.
Problem je dakle i više nego očito, a pedijatri na to ne obraćaju pažnju koliko bi trebali. Većina pedijatara zapravo uopšte ni ne bace pogled na detetova stopala, a ako ih i pregledaju učine to dosta površno s obzirom da nisu specijalisti koji će obratiti pažnju na popriličan broj varijabli od kojih zavisi zdravlje stopala i tijela u konačnici.
Zato roditelji ako želite znati u kakvom su stanju stopala vašeg deteta u uzrastu od četiri-pet godina, zatražite uput za specijalistički pregled kako bi specijalista utvrdio pravo stanje mišića/kostiju, Ahilove pete i svega
drugog što dobro razvijeno stopalo mora zadovoljiti.
Upomoć, stopalo je ravno!
Spomenuta statistika kaže da se veliki broj roditelja nađe u problemu kada detetu jednom ustanove ravna, iskrivljena stopala. Nažalost, postoje brojne vežbe kojima će se ona ispraviti, a one su uglavnom dugotrajne (stopalo se neće ispraviti u dva meseca) i treba dosta podsticanja da ih dete radi svakodnevno. Najčešća terapija su ortopedski ulošci koji se rade po specijalnom izveštaju ortopeda i takvi će ulošci svakako pomoći da se u stopalu ravnomerno rasporedi “odnos snaga”, ali i s njim je proces podizanja tabana poprilično dugotrajan.
Sportisti – poseban oprez!
Mnogi roditelji se čude kada saznaju da im dete ima spuštena stopala, a ceo se život bave sportom. Sport i pojačano kretanje nemaju posebne veze s ravnim stopalima, ali mogu biti itekakav okidač za pogoršavanje stanja. Naime, deca se bave nekim sportom gde trče, skaču, svakodnevno opterećuju svoje male nožice, stopala, kolena, kukove i u svemu tome ih vode stručni i školovani treneri. Međutim, morate znati – treneri nisu ni fizijatri ni ortopedi i retko će koji trener obraćati pažnju na to da li i koliko neko dete krivo gazi, pa će u želji da njihov mali član bude brži, bolji, jači … dodatno opterećivati već pomalo iskrivljene temelje (stopala).
Komentari (0)