Novosađanka Dragana Ćorić, profesorka Pravnog fakulteta u Novom Sadu, inicijatorka je “Aleksinog zakona”, čiji je cilj da se deca koja trpe ovu vrstu nasilja zaštite, a počinioci na vreme i adekvatno kazne.
Aleksa Janković je dečak iz Niša koji se pre četiri godine ubio skokom sa zgrade, nakon što je mesecima trpeo zlostavljanje u školi, na koje su kako učenici, tako i uprava škole ćutali. Njegova tragična sudbina ponovo je došla u žižu javnosti nakon što su njegovi roditelji bili gosti u emisiji Prve televizije “Život priča”. Tada su građani pokrenuli internet peticiju za donošenje “Aleksinog zakona”, koju je za sada potpisalo više od 17.000 ljudi.
Potpisivanje internet-peticije pomaže da se skrene pažnja na problem, međutim, u slučaju da od peticije zavisi usvajanje zakona, potrebno je da se sakupi oko 30.000 potpisa, ali na drugom mestu, a ne na internetu.
Aleksina majka Dragana Janković rekla je da je iznenađena pokretanjem ove peticije i da se nada da će se ovim zakonom spasiti mnoga deca, žrtve vršnjačkog nasilja.
– Svi pričamo da je dosta davanja zakonima imena mrtve dece, ali očigledno da jedino tako nešto može da se uradi. Nadam se da će ovaj zakon doprineti tome da u prosveti počnu da rade ljudi koji vole decu i koji su spremni da im pomognu. Oni ne smeju da dopuste da deca kući dolaze sa suzama i u modricama – kategorična je ona.
Traži se veća odgovornost prosvetnih radnika i socijalnih službi
Dragana Ćorić, inače predsednica novosadskog udruženja “Roditelj”, kaže da se ideja za pokretanje “Aleksinog zakona” rodila spontano i da je on, prvo kao roditelj, a potom i kao pravnik, poželela da učestvuje u tome.
– Nakon razgovora sa Aleksinim roditeljima, došli smo do zaključka da ovaj zakon treba da sadrži odredbe kojima bi se postrožila odgovornost prosvetnih radnika, jer su oni karika koja je u ovom slučaju zakazala. Takođe, trebalo bi postrožiti i odgovornost roditelja i učešće centara za socijalni rad – rekla je Dragana.
Odredbe “Aleksinog zakona”
– Postrožavanje odgovornosti i kazni za prosvetne radnike (direktore, profesore, psihijatre i pedagoge) u slučaju propusta kada je u pitanju zanemarivanje, nasilje i zlostavljanje deteta.
– Veća odgovornost roditelja i traženje većeg učešća proaktivnih centara za socijalni rad u samom postupku.
– Potraživanje prava žrtava vršnjačkog nasilja (da žrtva ima pravo da pokaže da je žrtva).
Komentari (0)