Zapanjena sam i u takvom šoku da prosto ne znam odakle da počnem. Porodila sam se prirodnim putem, bez epidurala i to veoma brzo. I bebac i ja smo bili odlično. Malo smo se duže zadržali u bolnici zbog nepažnje babica u porodilištu. Zamislite molim vas, rekle su da je moj dečkić od tri dana čupnuo štipaljku koja mu je držala pupčani patrljak na mestu! Kako beba to može, pojma nemam…
Sve je bilo u redu do dana kada sam žarko poželela da svoje tronedeljno dete iz sve snage tresnem od zid zato što mu, kako se kasnije ispostavilo, nije odgovarala formula pa je plakao ceo dan. Taj osećaj nikad neću zaboraviti. Ostavio me je bez daha. Nemoćnu i uplašenu. Kada me je želja prošla, na brzinu sam se organizovala da ga moj otac pričuva dok ja odem kod psihologa. Posle kraćeg razgovora me je poslala kod psihijatra. Sa sumnjom koja se istog dana, pola sata od mog dolaska u bolnicu, ispostavila kao istinita. Postporođajna depresija.
O posporođajnoj depresiji se malo priča, a ova mama uspela je da se sa njom izbori

























































































































































Komentari (0)